Neke drage slike, opet započinju ples.

17.11.2016.

...

Nikad mi nece bit' jasni ovi muskarci, imaš djevojku javljaš se drugoj. Ljubav vam kao cvjeta na sve strane, bar ona misli da cvjeta, a ti sa strane se javljaš drugo. Ne da si se javio jednom, dva puta, nego non stop, bez prestanka se bukvalno dopisujes. Meni nije problem, boli mene briga, al' valjda ti trebaš misliti na nju, kako je njoj.

06.11.2016.

Znas ovo ovako mora od kad smo poceli.

Dvije i po godine nisam ništa napisala na bloggeru.
Mnogo toga se promjenilo. Preselila sam se u drugi grad zbog studiranja, grad koji nisam ni slutila da ce mi bit najdraži grad na svijetu, al' eto valjda tako to dodje. Grad u kojem sam izgradila neke nove uspomene sa nekim novim ljudima, ljudima koji su svaki dan cinili najljepšim. Prva godina i nije bila nešto posebno, bilo je tu suza, nije mi se išlo od kuce, bilo mi je teško kad god bi krenula, tamo bi cim završim sa faxom trcala na autobus prvi. Bukvalno kad god sam mogla da dodjem kuci na dan na dan, dolazila sam. Prošla je i ta godina, kao što vec rekoh ne baš dobra, što se tice faxa bila je dobra, a ovih ostalih stvari i ne baš.
Pocetak druge, cinilo mi se da ce bit kao i prva, odugovlacila sam odlazak. A onda kada sam otišla i nakon mjesec dana, vjerujete mi da sam mogla da ne dodjem kuci i po dvije sedmice, a što sam duže ostajala tamo sve mi se manje dolazilo kući. Zadnjim autobusom sam kuci dolazila, išla nedjeljom što sam ranije mogla, dok sam prije išla cak ponedjeljkom ujutro.
Mostar ce uvijek ostat moj grad. Grad koji me je promjenio. Postala sam jaca kao osoba, naucila sam kad nisi nekome potreban, kada trebaš otici samo, bez ikakvih svadja bez iceg, jednostavno vidiš da nisi više tu poželjan, nastaviš. Bilo je teško na pocetku, al' sve dodje na svoje. Naucila sam da ne trpim svašta i svakog. Pocetkom 2016. godine pojavio je se i on u mom životu, nismo eto baš slavno završili, bili su to najljepši dani mog života u Mostaru. Hvala mu, al' shvatili smo da nismo jedno za drugo. On je onaj koji želi da neka djevojka trci za njih, al' ja nisam bila nikad takva, niti cu biti. Ne mislim da je to loše, al' ja nisam takva. Bilo je teško rastat se u julu, kao što sam odugovlacila odlazak u Mostar, tako sam odugovlacila i odlazak z Mostara u julu. Izasla sam zadnji dan iz doma, sjecam se da smo se svi dogovorili da idemo u isto vrijeme na autobus, al' kada smo došli na stanicu bilo nam je toliko žao, da smo se vratili i zadnjim autobusom otišli. Sjedili smo u njihovoj sobi svi zajedno sa tim koferima i slusali od Dine Merline '' Mostarsku '', suze su same pocele, nismo h mogli zaustavili. Vani je bila oluja, baš onakva kakva je bila oluja i u nama taj dan.
Posjetila sam Njemačku. Nikad necu zaboraviti reakciju D. kada sam mu poslala lokaciju gdje sam, kada me je pito ' konju šta ces ti vamo', al' nažalost on je taj dan morao kući se vratili.
Njemačka me je oduševila, realno koga ne oduševi, haha. Bila sam u sasvim malom gradu, al' grad koji je bolje i uredjen i sve, nego naš glavni grad. A što su im parfemiii jeftiniii, to me je najviše oduševilo.
Ovog ljeta i brat mi je se oženio, taj dan sam bila najponosnija i najsretnija sestra na svijetu. Gledajuci ih onako sretne i kao dvoje male djece, želja mi je bila da i ja nadjem sebi nekog onako i da budemo baš kao njih dvoje.
Volim naše noci, kada igramo una, remija i svih ostalih igara. Kada pravimo palacinke. Kada idemo na K. sjediti.
Tu je neko novi u mom životu, neko ko me nazove ujutro u 3. Neko s kim pricam satima. Neko ko zna sve. Neko kome je krivo ako mi V. komentariše sliku, samo ce mi poslat taj komentar i sve ce mi bit jasno.
A V. je opet onaj koji je došao u pogrešno vrijeme u moj život i ne, nije mu trebalo to. Zna sve o meni, a da mu opet ništa nisam rekla.
Kao što sam rekla Mostar me je naucio da budem jaka, da ne zaboravljam ljudima šta su mi uradili, kolko su me lagali, a jesu, lagali su, itekako, samo što su mislili da ja to necu nikada skontati. Prije sam prelazila preko svega, zaboravim i opet me ti isti ljudi povrijede. Milion puta sam sebe žrtvovala da ne bi nekoga povrijedila, da bi na kraju ta osoba mene povrijedila i okrenula mi ledja kada mi je bila najpotrebnija.
Moje dvije najvece želje su se ispunile, da imam fino poredane zube, dvica mi je išla u krivo i od toga sam imala veliki kompleks, al' fakat. Prije dva mjeseca sam se odlucila da i to popravimo i nakon mjesec dana sam se napokon mogla smijat normalno, bez da mislim o tome.
Druga moja velika želja je bila, da se udebljam. DAAAAA, dobro ste procitali, haha. Bila sam premršava, a sada nosim 38 broj pantola, ako nastavim ovako nece na dobro izac. Hahahha.

I jos od svakog branim te
Ne dam na tebe ko na sebe
Ko te zna da bi ti sudio

22.08.2014.

ahdua

nkdakbda


Stariji postovi